Prof. Mato Brautović održao predavanje o digitalnim prijetnjama akademskoj slobodi

U sklopu međunarodne radionice posvećene izazovima akademske slobode, prof. dr. sc. Mato Brautović, glavni koordinator projekta ADMO, održao je predavanje pod nazivom “Digital Threats to Academic Freedom: The Role of Disinformation and Social Media”.

Polazeći od činjenice da se znanstvena komunikacija danas u velikoj mjeri odvija u digitalnom prostoru, prof. Brautović istaknuo je kako akademska sloboda više ne podrazumijeva samo slobodu istraživanja, poučavanja i objavljivanja, već i slobodu javne komunikacije rezultata u online okruženju. Vidljivost u digitalnom prostoru pritom sve više utječe na percepciju kredibiliteta znanstvenika i institucija .

Poseban naglasak stavljen je na ulogu digitalnih platformi kao aktivnih aktera, a ne neutralnih posrednika. Procesi poput platformizacije javnog diskursa, algoritamske amplifikacije i fragmentacije autoriteta znanja mijenjaju način na koji se znanstvene informacije šire i interpretiraju. U takvom okruženju, sadržaj prolazi kroz niz transformacija od objave, preko algoritamskog filtriranja, do reakcija publike, što može značajno utjecati na javnu percepciju znanosti. Istaknuti su i podaci koji pokazuju visoku razinu online napada na znanstvenike koji javno komuniciraju svoj rad, osobito u područjima poput klimatskih istraživanja.

Dodatni sloj rizika predstavlja razvoj generativne umjetne inteligencije, koja omogućuje stvaranje deepfake sadržaja, lažnih izjava i manipuliranih istraživačkih rezultata, čime se dodatno otežava razlikovanje vjerodostojnih i lažnih informacija u javnom prostoru.

Prof. Brautović također je upozorio kako prijetnje akademskoj slobodi ne dolaze isključivo izvana, već i iz samog znanstvenog sustava, kroz pojave poput povučenih znanstvenih radova, predatorskih i „otetih“ časopisa te zlouporabe akademskog autoriteta. Takve prakse dugoročno narušavaju povjerenje u znanost i dodatno kompliciraju javnu komunikaciju znanstvenih spoznaja .

Kao posljedice ovih procesa, istaknuti su sve izraženiji oblici autocenzure, smanjeno javno istupanje znanstvenika, izbjegavanje kontroverznih tema te povećana institucionalna opreznost. Dugoročno, to može dovesti do erozije povjerenja u znanost i slabljenja otvorene akademske rasprave.

Zaključno, naglašena je ključna uloga institucija u zaštiti akademske slobode kroz razvoj protokola krizne komunikacije, pružanje pravne i reputacijske podrške znanstvenicima, jačanje standarda istraživačkog integriteta, te uspostavu sustava za praćenje i odgovor na dezinformacije. Akademska sloboda u digitalnom dobu, istaknuto je, ne odnosi se samo na pravo izražavanja, već i na odgovornost obrane znanstveno utemeljenih činjenica u javnom prostoru.