"Znači, onaj što doleće iz Tunisa, nije to taj," piše u opisu objave na platformi X 23. Lipnja 2024. U objavi se nalazi snimka zaslona teksta koji glasi: "Kada usporedimo pravi saharski pijesak (Tunis) i onaj što se prodaje pod 'saharski pijesak nad Europom', dobijamo sljedeće rezultate: 7x veću koncentraciju LITIJA..." i druge brojke o višestruko većoj koncentraciji raznih teških metala. Istu snimku zaslona podijelili su i korisnici iz Hrvatske, na primjer u ovoj objavi na Facebooku 22. lipnja 2024. podijeljenoj više od tisuću puta u tri tjedna.

O tim brojevima pričala je i Slađana Velkov, koja je ranije dijelila netočne informacije o zdravlju. "Da li se to baca iz nekakvih aviona ne znam (...) Laboratorija zvanična u Bosni je uradila ispitivanja saharskog peska," kaže u kratkoj snimci objavljenoj na TikToku i YouTubeu, pozivajući se na rezultate analize koju je objavio i komentirao odvjetnik Mirnes Ajanović 2022.

Laboratorijski izvještaj i tvrdnju da se u prašini u Bosni i generalno u Europi nalaze brojni metali u prekomjernim količinama i da to ukazuje da se ne radi o prirodnom fenomenu podijelili su i korisnici društvenih mreža u Francuskoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Nizozemskoj, kao i rumunjska političarka u travnju 2024.

Zagađenje zraka i okoline je poznati problem u regiji, uključujući Bosnu, pa i u blizini Tuzle gdje su analize napravljene (arhivirano je ovdje i ovdje). Međutim, Institut za kemijsko inženjerstvo potvrdio je za AFP da je samo analizirao uzorke koje je dobio, a da nije kontrolirano kako su uzeti. Stručnjaci koje je kontaktirao AFP upozorili su da ne treba donositi preuranjene zaključke jer se postavlja nekoliko bitnih pitanja i sumnji u vezi s metodologijom tog eksperimenta, te da se sastav materijala koji putuje iz Sahare može promijeniti tijekom svog putovanja.

Izvor laboratorijske analize

Odvjetnik i lokalni političar u Bosni Mirnes Ajanović objavio je 8. srpnja 2022. godine na YouTube kanalu svoje stranke izvještaj iz laboratorija i snimku u kojoj priča o rezultatima. Rekao je da je njegova grupa "Narodni krizni štab," koja se protivila mjerama za zaustavljanje širenja COVID-a 19 u vrijeme pandemije (arhivirano je ovdje), naručila analize i usporedbe navodnog uzorka pijeska iz Sahare prikupljenog u Tunisu s uzorkom prašine iz Dobošnice Donje blizu Lukavca prikupljenim, kako Ajanović kaže, od "saharske prljave kiše" 7. travnja 2022.

Oba uzorka predana su Institutu za kemijsko inženjerstvo u Tuzli. Izvještaj o analizi može se naći ovdje.

Prema rezultatima, drugi uzorak (navodno prašina iz Bosne) pokazuje više razine aluminija, arsena, barija, nikla, cinka i željeza u usporedbi s uzorkom navodno uzetim u Tunisu. Razlika između dva uzorka se manje-više poklapa s brojevima navedenim u objavama na društvenim mrežama (na primjer "8 puta veća koncentracija olova").

Institut navodi da može samo komentirati rezultate u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih tvari u zemljištu (Sl. Novine FBiH 72/09) i da uzorak iz BiH sadrži više kemijskih elemenata u količinama iznad dozvoljenih. Kako piše u Pravilniku, granice su utvrđene za "tvari koje se smatraju onečišćivačima poljoprivrednog zemljišta" (članak 1).

Institut je 11. travnja 2024. rekao u elektroničkoj poruci za AFP da je izvršio testove na dva uzorka, ali da im ih je dala treća strana. Stoga Institut ne može znati u kojim okolnostima su uzorci uzeti. "U slučaju kada je uzorak dostavljen od korisnika, rezultati se primjenjuju na uzorak onakav kako je primljen," piše i u izvještaju.

Sam Ajanović je odbio navesti razlog za razliku u sastavu uzoraka. U kratkoj snimci objavljenoj na YouTubeu 20. travnja 2024., Ajanović je ponovio da treba ispitati odakle te koncentracije teških metala i da "možemo reći da možemo pretpostavljati ali neću da pretpostavljam. Mi govorimo i prezentiramo činjenice. Ako počnemo se baviti špekulacijama (...) onda će reći 'vi ste teoretičari zavjere'."

Upitna metodologija

Franco Marenco, izvanredni profesor u Centru za istraživanje klime i atmosfere (CARE-C) Instituta Cipra i stručnjak za aerosole i daljinsku detekciju, rekao je u elektroničkoj poruci za AFP 16. travnja 2024. da ne vjeruje da je "eksperiment ispravno dokumentiran za dokazivanje ikakve teorije."

Kaže da na osnovu dostupnih informacija o analizi, "nisu dane ikakve informacije o tome gdje su uzorci prikupljeni, koja je metoda korištena za prikupljanje, niti način na koji se uzorcima rukovalo i kako su čuvani između prikupljanja i analize."

Marenco je naglasio da je prilikom provođenja takve studije važno osigurati da se ista metoda sakupljanja koristi na obje lokacije i da se "verificira da putovanje zračne mase između dvije lokacije odgovara stvarnom putu putovanja kroz atmosferu."

Predložio je uzimanje uzoraka na velikoj nadmorskoj visini da bi se izbjegla kontaminacija. To je zato što se "unutar graničnog sloja očekuje da će biti pomiješan s lokalnim izvorima," rekao je. "Granični sloj" je meteorološki termin za najniži dio Zemljine atmosfere.

Profesor Konrad Kandler, rukovoditelj Istraživačke grupe Atmosferski aerosol na Institutu za primijenjene geoznanosti u Njemačkoj, također je ukazao na nedostatak informacija o tome kako je proveden eksperiment. "Nije jasno koja je vrsta ekstrakcije korištena, što će utjecati na interpretaciju rezultata," rekao je u elektroničkoj poruci za AFP 18. travnja 2024.

Iako se često priča o "saharskom pijesku," nije u pitanju pijesak kakav se može naći ispod stopala na površini zemlje na plaži ili u pustinji, već je riječ o česticama prašine (arhivirano je ovdje).

Kandler je naveo da je usporedba uzorka tla (kao što je saharski pijesak) s uzorkom prašine u zraku "generalno besmislena" jer je većina čestica tla prevelika da bi se prenijela na veliku udaljenost.

S tim se slaže i viši znanstvenik u Mađarskom centru za astronomiju i znanosti o Zemlji György Varga, koji istražuje i proučava prašinske oluje. Pijesak, s većim česticama, obično se ne prenosi na velike udaljenosti, za razliku od prašine, koja se sastoji od manjih čestica, rekao je za AFP u elektroničkoj poruci 12. travnja.

Poznati izvori zagađenja

Dr Elizabet Paunović, neovisna stručnjakinja za utjecaje životne i radne sredine na zdravlje, umirovljena direktorica Europskog centra za okoliš i zdravlje Svjetske zdravstvene organizacije i članica srpske organizacije Nacionalna ekološka asocijacija, rekla je AFP-u 18. travnja 2024. da se, ako je uzorak pravi i prikupljen u gradu Tuzli ili negdje u blizini, prilikom razmatranja analize mora uzeti u obzir činjenica da je ta oblast poznata po industrijskim objektima i dugogodišnjem zagađenju zraka (više o tome ovdje, ovdje i ovdje).

"Kad se radi o Tuzli, za koju je dugoročni problem zagađenja vazduha vrlo dobro zabeležen, besmisleno je imati ideju da neko prska zagađivače iz aviona, jer tamo već ima teške i dobro poznate zagađivače," rekla je Paunović.

I kada pogledamo utjecaj prašine iz Sahare ili drugih krajeva, Franco Marenco kaže da treba uzeti u obzir činjenicu da "prašina može promijeniti sastav tijekom putovanja i pokupiti zagađenje na putu (na primjer iz gradova, industrije, ratnih zona, itd.)."

Kandler je također istaknuo da se sastav prašine može promijeniti ako su izvori zagađenja duž njenog puta.

Prema njegovim riječima, drugi uzorak sliči tipičnoj zagađenoj prašini pronađenoj prilikom uzorkovanja iz grada ili gusto naseljenog područja. "Elementi obično antropogenog porijekla (koji potječu ili su pod uticajem ljudskih aktivnosti - prim. ur.) su pojačani. Oni mogu doći iz više različitih izvora, uglavnom industrijskih kao što su metalurška prerada, sagorijevanje ugljena, sagorijevanje nafte, automobili, itd.," rekao je AFP-u.

"Sama udaljenost od industrijskog izvora ne govori o lokalnoj kontaminaciji," rekao je Kandler i istaknuo da se čini da regija u kojoj se nalazi laboratorij ima značajnu lokalnu kontaminaciju teškim metalima.

'Prljava kiša' sve češća

U travnju 2024. "izuzetan" oblak prašine iz Sahare zagušio je dijelove Europe, uzrokujući lošu kvalitetu zraka i oblaganje stakla i automobila prljavštinom, prema klimatskom monitoru kontinenta. Saharska prašina stiže u Europu kada snažni vjetrovi prenose čestice iz pustinje Sahare preko Sredozemnog mora. Iako se može desiti tijekom cijele godine, rano proljeće je uglavnom period kada je taj fenomen na vrhuncu.

U izjavi za medije, jedan viši znanstvenik iz Službe za praćenje atmosfere Kopernik (CAMS) rekao je da "iako nije neobično da saharska prašina dospijeva u Europu, zadnjih godina došlo je do povećanja intenziteta i učestalosti takvih epizoda, što bi se potencijalno moglo pripisati promjenama u obrascima atmosferske cirkulacije" (arhivirano je ovdje).

Je li prašina iz Sahare opasna po zdravlje? Kako je navedeno na stranici Copernicus, sve ovisi o njenoj koncentraciji i visini (arhivirano je ovdje). Dok prašina na velikim visinama ima manji utjecaj na površinu, niži oblaci pogoršavaju kvalitetu zraka i stvaraju respiratorne rizike. Saharska prašina nosi mikroorganizme, uključujući patogene, ali to ne bi trebalo biti znak za uzbunu jer su virusi i bakterije u zraku prirodno prisutni," dodaje se. "Slično iskustvu pandemije COVID-a 19, opasnost po zdravlje ovisi o koncentraciji patogena," piše na stranici ažuriranoj 2022.

Ne postoje dokazi da su chemtrailsi stvarni

Neki korisnici koji su podijelili analize ili komentirali objave o tome spomenuli su "bacanje iz aviona" ili chemtrailse. AFP je već pisao o tome kako nepotkrijepljeno vjerovanje u svjetsku urotu da nepoznati akteri ispuštaju u zrak tone raznih proizvoda iz nejasnih razloga (takozvani "chemtrailsi"), maskira stvarne i dobro poznate probleme povezane sa zagađenjem okoliša.

Mnogi znanstvenici i institucije rekli su da nema dokaza da chemtrailsi ili kemijski tragovi na nebu postoje. To je, na primjer, napravilo Kraljevsko aeronautičko društvo Velike Britanije 2023., prije toga francuski klimatolog Olivier Boucher 2018., Američka agencija za zaštitu okoliša 2014. godine, desetci atmosferskih kemičara i geokemičara upitanih u istraživanju 2016. godine, Švedski meteorološki institut 2013., uzbunjivač Edward Snowden 2019. (arhivirano je ovdje), kao i međunarodna NVO za zaštitu okoliša Greenpeace.

Dr Paunović upozorila je da usmjeravanje na te neutemeljene tvrdnje vodi ka nedostatku politike protiv zagađenja. "Pravi se pogrešna slika u javnosti, onda nemate pritisak javnosti i tako se opravdava nepreduzimanje mera. To ide u korist lobija, naftnih kompanija, zagađivača. Nije u korist rešenja," rekla je za AFP u ožujku 2024.