U objavama se HAARP netočno krivi za polarnu svjetlost


U objavama se HAARP netočno krivi za polarnu svjetlost

Objavio četvrtak 23 svibnja 2024 u 16:52

66d3ccddd3a74c3bf70498f10b8a94dab452345b-ipad.jpg

Rob Lever / Nikola KIS / AFP SAD

Snažna sunčeva oluja izazvala je spektakularnu polarnu svjetlost viđenu diljem svijeta u svibnju 2024., ali u objavama koje su se širile na društvenim mrežama tvrdilo se da su svjetlosni efekti rezultat istraživačkog projekta kojime je upravljala američka vojska. To nije točno: geomagnetski fenomen dobro je dokumentiran, a znanstvenici kažu da postrojenje poznato kao HAARP nije u stanju proizvesti išta takvog razmjera.

"I dok su protekli tjedan gotovo svi glavni mainstream mediji (u rukama moćnika) objavljivali članke divljenja pojavi 'Aurore borealis' nad našim prostorima (ali i nad čitavom Europom, SAD-om i Azijom), tvrdeći da se upravo radi o pojavi 'polarne svjetlosti', rezultati pretraživanja interneta pokazuju da je istog dana kada je polarna svjetlost viđena, baš slučajno HAARP (ponovo) izvodio eksperimente sjaja zraka," stoji u članku od 14. svibnja 2024., objavljenom na portalu koji je i ranije širio netočne informacije. Tvrdnja je dijeljena na desetine puta i na Facebooku, primjerice ovdje i Telegramu ovdje.

U objavi su fotografije zelene i ružičaste aurore na nebu. Iste tvrdnje kružile su na engleskom, francuskom, grčkom, španjolskom i njemačkom. Među raznim komentarima, neki su korisnici tvrdili da je HAARP - bivši američki vojni projekt sada pri sveučilištu Aljaske Fairbanks, koji provodi istraživanja ionosfere pomoću snažnog odašiljača - "alat za kontrolu" planeta koji služi "elitama."

Spektakularna polarna svjetlost dominirala je nebom u raznim dijelovima svijeta 10. i 11. svibnja 2024. zbog najintenzivnije sunčeve oluje u više od dva desetljeća (arhivirano ovdje). Prvo od nekoliko koronalnih izbacivanja mase (CME) - izbacivanja plazme i magnetnih polja iz Sunca - desilo se malo nakon 16:00 GMT u petak, 10. svibnja, prema Nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu (NOAA) (arhivirano ovdje).

Fluktuirajuća magnetska polja povezana s geomagnetskim olujama induciraju struju u dugim žicama, uključujući dalekovode, što potencijalno može dovesti do nestanka struje. Dugi cjevovodi također mogu postati elektrificirani, što dovodi do inženjerskih problema.

Međutim, tvrdnje koje kruže internetom su obmanjujuće. Fenomen viđen diljem svijeta nije povezan s HAARP-om.

df452d8cecc10f2e49798c19037d18edf950ebb1-ipad.jpg

Snimka zaslona obmanjujućeg članka (lijevo) i obmanjujuće objave na Facebooku od 23. svibnja 2024.

Eksperiment potiče tvrdnje

Prema navodima na web stranici ovog programa, iako istraživanje HAARP-a može dovesti do "slabog svjetlucavog sjaja sličnog polarnoj svjetlosti," znanstvenici kažu da se njegov utjecaj ne može se proširiti izvan malog područja (arhivirano je ovdje).

Dennis Papadopoulos, profesor specijaliziran za fiziku plazme na sveučilištu Maryland (arhivirano je ovdje) i jedan od znanstvenika uključenih u osmišljavanje HAARP-a, rekao je da su tvrdnje neutemeljene.

"Iako smo u prošlosti napravili umjetnu auroru, ona je ograničena unutar područja oko Gakone i redove veličine slabija od onoga što smo opazili," rekao je u elektroničkoj poruci 13. svibnja 2024. "HAARP ne može izazvati globalne efekte."

Poticaj tvrdnji bila je vijest da je HAARP proveo istraživanje od 8. do 10. svibnja 2024. (arhivirano je ovdje), a u nekoliko objava koristila se prava obavijest o projektu kao navodni dokaz da se manipuliralo aurorama.

Međutim, glasnogovornik ustanove sa sjedištem na Aljasci rekao je za AFP 13. svibnja 2024. da je eksperiment "proučavao mehanizme za otkrivanje svemirskog otpada u orbiti," ne nešto povezano s geomagnetskom olujom.

Sveučilište je kasnije tog dana dalo priopćenje u kome je Jessica Matthews, direktorica HAARP-a, iznijela još detalja o istraživanju (arhivirano je ovdje).

"Odgovarali smo na mnoge upite medija i javnosti," rekla je Matthews u priopćenju. "Znanstveni eksperimenti HAARP-a nisu ni na koji način povezani sa sunčevom olujom ili velikom auroralnom aktivnošću viđenom diljem svijeta."

000_34RE8YG-ipad.jpg

Polarna svjetlost osvjetljava noćno nebo u Grand Bendu u državi Ontariju u Kanadi tijekom sunčeve oluje 12. svibnja 2024.

Geoff RobinsAFP

Jeffrey Hughes, profesor astronomije specijaliziran za svemirsku fiziku na sveučilištu u Bostonu, složio se, rekavši AFP-u u elektroničkoj poruci od 13. svibnja 2024. da radio valovi koje emitira HAARP "mogu modificirati lokalnu ionosferu (preko regije široke možda 100 milja), ali ne dalje od Aljaske."

I profesor emeritus sa sveučilišta Stanford Umran Inan, koji se specijalizirao za ionosferu, rekao je 13. svibnja 2024. za AFP da tvrdnje nemaju smisla.

"Elektromagnetska snaga koju HAARP postrojenje prenosi ionosferi je neznatna u usporedbi s onom koju prenose intenzivni bljeskovi munja, koji se na našem planetu događaju otprilike 50 do 60 puta u sekundi," rekao je u elektroničkoj poruci. "Sukladno tome, ideja da je globalni događaj poput ovog koji se dogodio povezan s HAARP-om doista je smiješna."

Tuija Pulkkinen, predstojnica klimatskih i svemirskih znanosti i inženjerstva na sveučilištu Michigan, na sličan je način 13. svibnja 2024. odbacila tvrdnje:

"HAARP je radio odašiljač koji šalje signale u gornju atmosferu stvarajući zagrijavanje elektrona. Ima sposobnost stvaranja umjetnog sjaja zraka koji bi mogao nalikovati polarnoj svjetlosti, ali samo u vrlo lokalnoj regiji," rekla je za AFP. "Pojava sunčeve oluje potvrđena je promatranjem Sunca (aktivnost Sunčevih pjega, jaka aktivnost baklji, čestica solarne energije, izbacivanje koronalne mase koje se vidi kako napušta Sunčevu koronu), promatranjem sunčevog vjetra 1,5 milijuna km od Zemlje prema Suncu."

Fizičar plazme Jan Egedal sa sveučilišta Wisconsin 13. svibnja je nazvao te tvrdnje "glupostima" i dodao: "HAARP postrojenje nema ni blizu snage potrebne za stvaranje polarne svjetlosti."

HAARP je također lažno okrivljen za manipulaciju vremenompotrese i širenje koronavirusa.

Što je polarna svjetlost?

Polarna svjetlost nastaje kada visokoenergetske nabijene čestice sa Sunca dođu do Zemlje u obliku sunčevog vjetra i stupe u interakciju s molekulama plina u gornjoj atmosferi.

Dok čestice lete prema Zemlji, udaraju u rub magnetosfere - magnetskog polja planeta - koja ih inače usmjerava prema polovima. Tamo dolaze u interakciju sa Zemljinom atmosferom i emitiraju svjetlost. To proizvodi zračenje različitih valnih duljina, što stvara boje polarne svjetlosti.

Interakcija se događa između 80 i 250 kilometara iznad Zemljine površine, najčešće oko Arktika i Arktičkog kruga. Međutim, jaka sunčeva aktivnost može uzrokovati širenje polarne svjetlosti do srednjih geografskih širina. Srednja Europa, uključujući Njemačku, Austriju i Slovačku, nalazi se u tim srednjim geografskim širinama.

Sunčeva oluja koja je pogodila Zemlju u svibnju 2024. također je stvorila polarnu svjetlost vidljivu iz Hrvatske, kako su izvijestili mediji ovdje.

Ovaj je članak također objavljen by AFP.

Sva prava pridržana. Bilo koje korištenje sadržaja AFP-a na ovim stranicama podliježe uvjetima uporabe dostupnim na https://www.afp.com/en/terms-use. Pristupanjem i/ili korištenjem bilo kojeg AFP-ovog sadržaja dostupnog na ovim stranicama pristajete na prije spomenute uvjete korištenja. Bilo kakva uporaba AFP-ovog sadržaja je pod vašom isključivom i punom odgovornošću.

Tags:
Created by Isabelle Wirth on 2024/05/23 16:50